U području metalurgije, povijest proizvodnje lonca od silicij karbida koji se koristi za taljenje obojenih metala može se pratiti unazad do 1930-ih. Njegov složeni proces uključuje drobljenje sirovina, doziranje, ručno predenje ili oblikovanje valjaka, sušenje, pečenje, podmazivanje uljem i zaštitu od vlage. Upotrijebljeni sastojci uključuju grafit, glinu, pirofilni klinker ili boksitni klinker s visokim postotkom aluminija, prah monosilika ili ferosilicija i vodu, pomiješane u određenom omjeru. Tijekom vremena, silicijev karbid je ugrađen kako bi se povećala toplinska vodljivost i poboljšala kvaliteta. Međutim, ova tradicionalna metoda ima veliku potrošnju energije, dug proizvodni ciklus i velike gubitke i deformacije u fazi poluproizvoda.
Nasuprot tome, današnji najnapredniji proces oblikovanja lončića je izostatičko prešanje. Ova tehnologija koristi grafitno-silicijev karbidni lončić, s fenolnom smolom, katranom ili asfaltom kao vezivnim sredstvom, te grafitom i silicij-karbidom kao glavnim sirovinama. Dobiveni lončić ima nisku poroznost, visoku gustoću, ujednačenu teksturu i jaku otpornost na koroziju. Unatoč ovim prednostima, proces izgaranja oslobađa štetni dim i prašinu, uzrokujući onečišćenje okoliša.
Evolucija proizvodnje lončića od silicij-karbida odražava stalnu težnju industrije za učinkovitošću, kvalitetom i ekološkom odgovornošću. Kako tehnologija napreduje, fokus je na razvoju metoda za smanjenje potrošnje energije, skraćivanje proizvodnih ciklusa i ublažavanje utjecaja na okoliš. Proizvođači lonca istražuju inovativne materijale i procese kako bi postigli te ciljeve, s ciljem uspostavljanja ravnoteže između tradicije i modernog. Kako potražnja za taljenjem obojenih metala nastavlja rasti, razvoj u proizvodnji lonaca imat će ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti metalurgije.
Vrijeme objave: 8. travnja 2024