U području metalurgije, povijest proizvodnje silicij-karbidnog lončića koji se koristi za taljenje obojenih metala može se pratiti do 1930-ih. Njegov složeni proces uključuje drobljenje sirovine, šaržiranje, ručno predenje ili valjanje, sušenje, pečenje, podmazivanje i zaštitu od vlage. Korišteni sastojci uključuju grafit, glinu, pirofilitni klinker ili visokoaluminijski boksitni klinker, prah monosilike ili ferosilicija i vodu, pomiješane u određenom omjeru. Tijekom vremena, silicij-karbid je uključen kako bi se poboljšala toplinska vodljivost i poboljšala kvaliteta. Međutim, ova tradicionalna metoda ima visoku potrošnju energije, dug proizvodni ciklus te velike gubitke i deformacije u fazi poluproizvoda.
Nasuprot tome, današnji najnapredniji proces oblikovanja lončića je izostatsko prešanje. Ova tehnologija koristi grafitno-silicijev karbidni lonac, s fenolnom smolom, katranom ili asfaltom kao vezivnim sredstvom, te grafitom i silicijevim karbidom kao glavnim sirovinama. Dobiveni lonac ima nisku poroznost, visoku gustoću, ujednačenu teksturu i jaku otpornost na koroziju. Unatoč tim prednostima, proces izgaranja oslobađa štetni dim i prašinu, što uzrokuje onečišćenje okoliša.
Razvoj proizvodnje lončića od silicijevog karbida odražava kontinuiranu težnju industrije za učinkovitošću, kvalitetom i ekološkom odgovornošću. Kako tehnologija napreduje, fokus je na razvoju metoda za smanjenje potrošnje energije, skraćivanje proizvodnih ciklusa i ublažavanje utjecaja na okoliš. Proizvođači lončića istražuju inovativne materijale i procese kako bi postigli te ciljeve, nastojeći postići ravnotežu između tradicije i modernosti. Kako potražnja za topljenjem obojenih metala nastavlja rasti, razvoj u proizvodnji lončića igrat će vitalnu ulogu u oblikovanju budućnosti metalurgije.
Vrijeme objave: 08.04.2024.