U području metalurgije, povijest proizvodnje silikonskog karbida lopova koji se koristi za topljenje obojenih metala može se pratiti do 1930-ih. Njegov složeni postupak uključuje drobljenje sirovina, šaržiranje, vrtnju ručno ili kotrljanje, sušenje, paljenje, ulje i otpornost na vlagu. Korišteni sastojci uključuju grafit, gline, pirofilitni klinker ili visoko-alumina boksit klinker, monosilika u prahu ili ferosilikonski prah i vodu, pomiješani u određenom udjelu. S vremenom je ugrađen silicijski karbid kako bi se povećala toplinska vodljivost i poboljšala kvaliteta. Međutim, ova tradicionalna metoda ima veliku potrošnju energije, dugi proizvodni ciklus i veliki gubitak i deformacije u polufinamici faze proizvoda.
Suprotno tome, današnji najnapredniji proces formiranja krivo je izostatsko pritisak. Ova tehnologija koristi grafitno-silikonski karbidni lonč, s fenolnom smolom, katranom ili asfaltom kao sredstvom za vezanje, te grafitnim i silicijskim karbidom kao glavnim sirovinama. Rezultirajući lonac ima malu poroznost, visoku gustoću, ujednačenu teksturu i snažnu otpornost na koroziju. Unatoč tim prednostima, postupak izgaranja oslobađa štetni dim i prašinu, uzrokujući zagađenje okoliša.
Evolucija proizvodnje lopova silicij -karbida odražava stalnu potragu za učinkovitošću, kvalitetom i okolišnom odgovornošću u industriji. Kako tehnologija napreduje, fokus je na razvoju metoda za minimiziranje potrošnje energije, skraćivanja ciklusa proizvodnje i ublažavanja utjecaja na okoliš. Proizvođači Crucible istražuju inovativne materijale i procese kako bi postigli ove ciljeve, ciljaju na uspostavljanje ravnoteže između tradicije i modernosti. Kako potražnja za obojenim metalnim topljenjem i dalje raste, razvoj u produkciji Crucible igrat će vitalnu ulogu u oblikovanju budućnosti metalurgije.
Vrijeme posta: travanj-08-2024